Nelson Rolihlaha Mandela napustio nas je petog dana ovog prazničnog mjeseca 2013. godine. Vjerujemo kako će upravo taj datum obilježavati i slaviti širom svijeta brojne generacije nakon nas.
Osim što je, kako smo u samom naslovu kazali svjestka ikona slobode, najjednostavnije ga je definirati kao južnoafričkog političara i predsjednika.
Ipak, Nelson je bio puno više. Rođen 18.srpnja 1918. godine bio je prvi demokratski izabran predsjednik Južnoafričke Republike i prvi crnac koji je obavljao tu funkciju (09.svibnja1994.-lipanj 1999.) Ukratko ćemo se dotaći i same Južnoafričke Republike, država je to na krajnjem jugu afričkog kontinenta, na obalama Atlantskog i Indijskog oceana. Južna Afrika pripada područjima koja je čovjek najranije naselio.
Godine 1488. Portugalac Bartolomeu Dias je kao prvi Europljanin oplovio Rt dobre nade kod današnjeg Kaapstada. Prvo stalno naselje, malu opskrbnu postaju za brodove na putu u Indiju, utemeljili su Nizozemci 1652. Kolonija na Rtu dobre nade rasla je ispočetka doseljavanjem farmera i stočara iz Nizozemske i susjednih zemalja, a kasnije i visokim prirodnim prirastom, potiskujući na sjeveru i istoku domorodačko stanovništvo. Tijekom napoleonskih ratova je koloniju na Rtu, strateški pozicioniranu na putu u Indiju, zauzelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Dotada poljoprivredno gospodarstvo Južne Afrike iz temelja je preoblikovano krajem 1860-ih kada su u mnogim područjima unutrašnjosti otkrivena nalazištadijamanata i zlata. Uspješno iskorištavanje nalazišta zahtijevalo je velika ulaganja, a potrebni kapital imali su samo Britanci.
Zahvaljujući svojoj većini u bijeloj populaciji, Buri – kolonisti (od tada zvani i Afrikaneri) dominirali su političkim životom. Crno je stanovništvo isključeno iz političkog procesa i započela je zakonodavna sistematizacija i proširenje do tada uglavnom neformalne politike rasne segregacije. Snažan su poticaj segregaciji dali napori siromašnih bijelih radnika da se osiguraju od konkurencije jeftinije crne radne snage; neki su položaji u rudarskoj industriji rezervirani za bijelce, određena su područja u kojima se crnci mogu naseljavati, ograničen im je pristup u veće gradove. Prve crne političke organizacije (Afrički nacionalni kongres osnovan je 1912.) nisu uživale širu podršku, a kompromitiralo ih je i povezivanje s komunističkim pokretom.
Južna Afrika nevoljko je ušla u drugi svjetski rat na strani saveznika jer su mnogi Afrikaneri preferirali neutralnost. Rat je doprinio razvoju industrije, što je mnoge crnce privuklo iz ruralnih dijelova zemlje u gradove. Ojačale su crne sindikalne organizacije i rasno je pitanje ponovno izbilo u prvi plan. Pobjeda Nacionalne stranke na izborima 1948. značila je jačanje politike rasne segregacije.
Godine 1991. parlament je opozvao rasne zakone i oslobođena je većina političkih zatvorenika. Dvogodišnji pregovori predsjednika F.W. de Klerka i Mandele rezultirali su nacrtom privremenog ustava koji je izjednačio biračko pravo svih stanovnika Južne Afrike. Prvi višerasni izbori održani su u travnju 1994., a pobijedio je Afrički nacionalni kongres. Mandela je izabran za predsjednika.
Južnoafrička Republika ima tri glavna grada, Cape Town je najveći od tri grada i sjedište je skupštine, Pretoria je sjedište izvršne vlasti, a Bloemfontein sudstveno središte. Južnoafrička Republika je više stranačka republika, s dva zakonodavna doma.
Prema popisu iz 2001. crnaca je 79%, bijelaca 9,6%, obojenih 8,9%, Indijaca-azijata 2,5%. Crno se stanovništvo dijeli po etničko-jezičnoj pripadnosti: Zulu 23,8%, Xhosa 17,6%,Pedi 9,4%, Tswana 8,2%. Bijelci uglavnom govore afrikaans i engleski, koji je i jezik međusobne komunikacije.
U Južnoafričkoj Republici popisan je 31 jezik, 24 od njih su živi jezici, 3 jezika govore se samo kao drugi jezici, a 4 jezika su izumrla. Službeni su (9): Afrikaans, engleski, ndebele, sjeverni sotho, swati, tsonga, venda, xhosa, zulu; nacionalni (2): južni sotho i tswana.
Južna Afrika je gospodarski najrazvijenija zemlja na kontinentu. Iako danas najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, velike izvozne prihode donosi tradicionalno snažno rudarstvo i proizvodnja zlata, platine i kroma po kojima zauzima prvo mjesto u svijetu.
Južnoafrička Republika ima jednu od najmanje ravnomjernih raspodjela bogatstva među razvijenim zemljama: 10% najbogatijih kućanstava ima 45,9% ukupnih prihoda (za usporedbu, taj je udio u SAD-u također visokih 30,5%).
Uništavanje životne sredine lošom uporabom zemljišta i globalnim klimatskim promjenama negativno utječe na poljoprivrednu proizvodnju u zemlji. Južnoafrička Republika je izuzetno ranjiva na klimatske promjene i opadanje količine površinskih voda kao posljedice klimatskih promjena. Neka predviđanja prognoziraju da se količina površinskih voda može smanjiti za 60% do 2070. godine u dijelovima Western Capea. Da bi popravila štetu nastalu zbog loše uporabe zemljišta, vlada Južnoafričke Republike podržava plan koji promiče održivi razvoj i uporabu prirodnih resursa.
Govoriti o Južnoafričkoj Republici a ne spomenuti apartheid nemoguće je. Upravo je karijeru Nelsona Mandele obilježila borba protiv apartheida.
Apartheid je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na ranije spomenutim izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i "obojene" (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava.
Taj sustav, stvoren pod snažnim utjecajem rasizma i protestantskog fundamentalizma, s vremenom je izazivao sve žešći otpor većinskog crnačkog stanovništva, a na Južnoafričku Republiku navukao antipatije cijele međunarodne javnosti. Pod vanjskim i unutrašnjim pritiscima, apartheid se počeo postupno ukidati 1980-ih, da bi u potpunosti bio ukinut nakon godine 1994. godine osnosno dolaskom Nelsona Mandele na vlast.
U vrijeme politike Apartheida stvarana su područja koja nisu bila dostupna crncima, već samo bijelcima, te su odvojeni djelovi autobusa, parkova, čak i posebne klupe za bijelce i "obojene". Bantustani su bili teritoriji dodijeljeni crnačkom domorodačkom stanovništvu od strane bijelih vlastodržaca za vrijeme apartheida po nekadašnjoj Južnoafričkoj Uniji i Namibiji.
Mandela je u mladosti studirao pravo. Bio je aktivan u političkom pokretu za ostvarenje prava crne većine u Južnoj Africi. Godine 1961., bio je jedan od osnivača vojnog krila Afričkog nacionalnog kongresa koje je organiziralo sabotaže. Zbog ove aktivnosti, bio je optužen za terorizam, zbog čega je proveo 27 godina u zatvoru (1964. 1990.).
Afrički nacionalni kongres je južnoafrička parlamentarna politička stranka, osnovana 08. siječnja 1912. godine. Stranka je demokratsko socijalistička i dio je međunarodne udruge Socijalistička Internacionala. Predsjednik stranke je i trenutačni južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.
Poslije oslobađanja iz zatvora, Mandela se ponovno bavio politikom. Bio je poštovan zbog svog pomirljivog stava prema bijelcima i zbog napora koje je uložio da ujedini Južnoafrikance, koji su vijekovima živjeli rasno i plemenski podijeljeni.
Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1993. godine, nagrade Saharov 1988. godine i mnogih drugih nagrada.
Svijet će ga pamtiti po riječima kojima se obratio u četverosatnom govoru sudu koji mu oduzima slobodu zbog zavjere za svrgnućem vlade:
„Borio sam se protiv dominacije bijelaca, a borio bih se i protiv dominacije crnaca. Cijenim ideal života u demokratskom, slobodnom društvu u kojem ljudi žive u harmoniji, jednakih prilika i mogućnosti. To je ideal za kojeg sam se borio i za kojega sam živio. Ako treba, za taj ideal sam spreman i umrijeti“
Kada je otac Nelsona Mandele, Gadla, svome sinu 1918. godine nadjenuo ime Rolihlahla, vjerojatno nije mogao niti sanjati o tome u kojoj će mjeri život njegova sina doista odgovarati njegovom imenu. Rolihlahla na jeziku Xhosa naroda znači ni manje ni više nego „onaj koji lomi grane“, odnosno, „onaj koji stvara probleme“.
Zanimljiva je i priča kako je postao Nelson.
"Nitko u mojoj obitelji nije išao u školu... Prvi dan škole moja učiteljica, gospođa Mdingane, svima nam je podijelila engleska imena. To je bio običaj među Afrikancima tih dana, bez sumnje zbog britanskih predrasuda prema našem obrazovanju. Tog dana, učiteljica Mdingane mi je rekla da je moje novo ime Nelson. Zašto baš to ime, nemam pojma“.
Više o Mandeli, njegovom radu, ostavštini te riječima koje moramo pamtiti, možete pronaći na stranicama zaklade.
Oznake: mandela, Obrazovanje, jednakost
